недеља, 18. јануар 2015.

ENODOS

   Kao pisac i čitalac, mogu reći da nam se određena knjiga može svideti i ne svideti. Možemo je čitati sa lakoćom, ili uz izvesnu dozu smaranja. Možemo naći da je dobra čak i ako u njoj nismo uživali, kao što možemo i s punim pravom reći da je loša, čak i ako smo se našli u situaciji u kojoj nam je predstavljala najbolju zabavu.
  Ipak, postoji nešto zajedničko svim knjigama. Kada ih vrsni čitalac uzme u ruke i zagleda se u prednju koricu, ne može odoleti utisku stajanja pred vratima novog sveta. Čitalac se može smejati stavovima izvesnih autora koji se očitavaju kroz pripovedanje, ali, bez obzira na to, on je ipak zakoračio u novi svet. Izvesni odeljci će stvoriti scenu u čitaočevoj glavi, koju će moći da menja i dograđuje u zavisnosti od svojih sklonosti i raspoloženja. Fenomen, poznat kao učitavanje. Takođe, pronalaženje besmislenih postavki, od strane čitaoca, u određenoj knjizi, i te kako predstavlja veliku stvar.
  Svi mi znamo da nisu tako retki uspešni pisci koji nemaju ni talenta niti opšte inteligencije. Svi mi znamo da intelektualna elita, pod kojom se, u užem smislu, podrazumeva kulturološki sektor, ne tako retko, i nije baš inteligentna. Isto tako, svi mi znamo, čak i kada to sebi ne priznajemo, da na svetu postoji puno bednika i ljudi nezavidnog društvenog statusa, koji u sebi kriju izuzetnu pronicljivost, čega često ni sami nisu svesni. Imao sam prilike da upoznam takve, kao što sam imao prilike i da vidim njihovu veliku transformaciju kada su počeli da čitaju. Otvorili su vrata drugog sveta, i svetovi unutar njihovih duša time su se otvori.
   

Нема коментара:

Постави коментар