Zorica Paunović, diplomirani pravnik, jedinstvena spisateljica, vrsna pesnikinja i autor mnogobrojnih kratkih priča, rođena je 1961. godine u Trsteniku. Živi i radi u Beogradu. Prvu zbirku pesama, pod naslovom Teška će kiša, objavila je 1997. i, već u svom prvencu, pokazala je nesvakidašnji talenat za nalaženje jezičkih bisera u prostonarodskim izrazima. Taj detalj, održao se u njenom pisanju sve do današnjeg dana. Ostala je verna svom prvom spisateljskom impulsu, najverovatnije spontano, bez ikakve namere da teži bilo kakvom ustaljenom stilu.
Efekat koji ova književnica postiže krajnje jednostavnim izražavanjem, bez ikakve ograde, može se nazvati fenomenom.Da se vrati tvoja glava
Da se diše baš ne
Može
da se piše
da se piše
Sakrio ga ispod
kože
vazduh čisti
Nikad više
vazduh isti
Iskrašću se na vrh
brda
brda
vrba mrda
mrdalica jedna
besna
kuća tuđa
koža tesna
Iskrašću se u se u
se
se
u se
i u svoje kljuse
Osedlaću ludo
sebe
pa u sedlo bez
samara
Tužna Mara
Bosa Mara
Bosnu davno
prežalila
a ja njega hvala
bogu
joj ne mogu
Pronaći ću gde mu
glava
I u glavi moja glava
pesma moja tu
počinje
završava
tu se vazduh
nepresušni
naš nasušni
razmnožava
Нема коментара:
Постави коментар