субота, 7. фебруар 2015.

Stanica u hiljadu koraka




                                                   Još jedna stanica
                                                   života
                                                   I zagrliću te oko
                                                   vrata.
                                                   Suze nedostajanja obrisati,
                                                   tišinu od tebe
                                                   zaboraviti.

                                                   Još samo hiljadu
                                                   koraka
                                                   I ruka mi je u tvojoj.
                                                   Oči, naš nemi govor,
                                                   priča o ljubavi,
                                                   bez kraja.

                                                   I ćutimo, slušajući dva srca,
                                                   dišući kao na samrti,
                                                   bez vazduha.
                                                   Prijatna jeza nas obuzima...

                                                   Brzo ću preči hiljadu
                                                   koraka.
                         
                                                   Tada, pustiću te tvojim daljinama,
                                                   Samoći i tuzi,
                                                   bez objašnjenja...
                                                   Oprosti mom neiskustvu,
                                                   ne pitaj otkud mi nada
                                                   u ovom vremenu.

                                                                                         Biljana Vićentijević  


 


        

Нема коментара:

Постави коментар