Neko vam ispiča da je bio na Marsovom mesecu; naravno da ćete ga smatrati budalom. Ili šaljivdžijom u najboljem slučaju. Naravno da ću i ja biti isti kao i vi. Smejaću se ili se smoriti. U slučaju da navedena hipotetička osoba sve to ispriča tonom kojim se svakodnevni događaji pičaju, pomislićemo da je u pitanju teški duševni bolesnik.
Ipak, postoji nešto što mene lično izdvaja od većine. Nekakva uvrnutost, ni dobra ni loša. Podjednako korisna kao što je i beskorisna. Ja sam pisac i vešt čitalac. Svet iz knjiga ili usmenih priča doživljavam sa podjednakim intenzitetom kao i svet koji me oktružuje. Stoga, kada čujem sumasišavšeg kako govori o svojim svemirskim avanturama, između svega navedenog, obavezno se zapitam: Šta, ako je to istina?
Нема коментара:
Постави коментар